Grabrovnica

Nalazi se južno od Dinjevca, na najzapadnijem dijelu općine. Mjesto se razvilo pored ceste orijentirane od sjevera prema jugu, dok se u centru mjesta do prije 50-ak godina nalazila velika bara Berek koja je zatrpana pa se voda povukla, a prostor je iskorišten za izgradnju sportskih objekata i livade. Na zapadu, Grabrovnica graniči s Kozarevcom (općina Kloštar Podravski), dok su na jugu i istoku susjedna naselja Velika i Mala Črešnjevica te Otrovanec.

Južnim dijelom naselja danas se još uvijek odlično vide tragovi rimske ceste oko koje se pronalaze brojni arheološki nalazi iz pretpovijesnog perioda (područje Bajnice i Markov bajer), antike i srednjeg vijeka (područje Podgoričke, Gušća, Vaktarna i Hat). Stoga se s pravom ovdje pretpostavlja postojanje nekog većeg naselja u srednjem vijeku, a može li se ovdje locirati veliko srednjovjekovno naselje, utvrda (i centar posjeda) naziva Gorbonok (Grabovnik, Grbonok, Grabovnica i sl.), koje se spominje još do 17. stoljeća, još uvijek možemo samo nagađati. Naselje je nastalo ili je obnovljeno neko staro, srednjovjekovno naselje u prvim desetljećima 18. st. Tijekom povijesti, Grabrovnica je dosta malo naselje što se može vidjeti iz statističkih podataka, a poznato je po tome što je ovdje rođen hrvatski pjesnik i Ilirac – Petar Preradović (1818. – 1872.). Godine 1733. ima svega 9 kućedomaćina. 1780. župnik Matija Saraga iz Kloštra Podravskog, čijoj župi je Grabrovnica pripadala do 1789., kada je dodijeljena novoosnovanoj župi u Kozarevcu kojoj pripada i danas, spominje da je u Grabrovnici 273 duše koje žive u 22 kuće, a ima 49 oženjenih parova. Spominje i to da je ovdje 10 kuća u kojima žive vjernici pravoslavne vjere. Tijekom cijele povijesti mještani su se bavili uglavnom poljoprivredom, a slično stanje je ostalo i danas. Nešto je obrtnika egzistiralo u periodu od početka do kraja 20. stoljeća, ali taj broj nije bio veliki. U doba Vojne krajine ovdje su, kao i u drugim okolnim mjestima Đurđevačke pukovnije, živjeli krajišnici-graničari koji su često odlazili u ratove diljem Europe, a za interese Austrijskog, odnosno Ugarskog carstva. Godine 1775. u mjestu je izgrađena krajiška zidana štacija, odnosno kuća u kojoj su se držale straže i koja je u stvari bila središte mjesta. Ovdje su se čitali važni proglasi, odavde se odlazilo u ratove, ispred nje se krajišnike kažnjavalo batinama itd. U njoj je podoficir bio otac pjesnika Petra Preradovića pa se je i pjesnik tu rodio.  Zahvaljujući brizi o toj zgradi radi spomenutog događaja, ona je ostala sačuvana u odličnom stanju, a danas je u njoj smješten Interpretacijski centar Kuća Petra Preradovića.

U Grabrovnici nije bilo nikakvog sakralnog objekta sve do 1912/13. godine kada je izgrađen samo zvonik. I ta izgradnja može se na neki način zahvaliti pjesniku Petru Preradoviću. Naime, 1909. prilikom postavljanja spomen ploče pjesnikovoj rodnoj kući, mještani su od svojeg župnika u Kozarevcu posudili malo zvono, međutim, nisu ga više željeli vratiti. Odmah potom je uslijedila izgradnja drvenog zvonika i postavljanje zvona. No, zvono je ipak vraćeno, a dvije godine kasnije mještani su izgradili i zidani zvonik (1912. godine) te u njega stavili novo zvono kako ga ne bi morali posuđivati. 1983./84. na ovaj toranj dozidana je današnja kapela sv. Florijana.

Ovo malo naselje tijekom povijesti pratili su brojni požari, a najpoznatiji koje i danas narod spominje bili su između 1839. i 1851. te 1873., kada je izgorjelo preko 50% kuća. Do 1852. djeca su u školu odlazila u Kloštar Podravski i Đurđevac, a od tada u Dinjevac. Prva škola u mjestu počela je raditi 29. lipnja 1893. Od 1901. djeca kreću u školu, u te godine završenu zgradu i to na mjestu starog krajiškog magazina preko puta rodne kuće Petra Preradovića. U najnovije vrijeme, u periodu 2010./11. izgrađena je nova školska zgrada u centru mjesta. Godine 1925. u mjestu je osnovana prva knjižnica i čitaonica, a tek od 1928. otvara se današnje groblje. Sudeći prema raspelu s groblja na kojemu je navedena 1921. godina, ono je vjerojatno otvoreno i ranije. Vatrogasno društvo osnovano je 9. travnja 1942. godine. Za mjesto je značajno da je 1966. godine isušena velika bara Berek, pa je u mjestu bivalo manje komaraca i neugodnih mirisa po ustajaloj vodi. Grabrovničani 1947. osnivaju poljoprivrednu zadrugu, a još 1944. su osnovali Mjesni narodno-oslobodilački odbor od kojega će 1965. nastati Mjesna zajednica Grabrovnica koja je postojala sve do početka 1990-ih godina. Od važnijih datuma značajno je spomenuti elektrifikaciju sela 1958. godine, te izgradnju društvenog doma 1972./73. godine. Iste godine asfaltirane su ceste, a naredne je izgrađen i vodovod. Te godine osnovan je i Aktiv žena Grabrovnica u čijem se sastavu nalazi i folklorna grupa (od 1994. KUD „Petar Preradović“ Grabrovnica), koja vrlo aktivno djeluje sve do najnovijeg vremena. Od 1978.  u rodnoj kući Petra Preradovića održavaju se susreti pjevačkih zborova i folklornih grupa. Navedenu folklornu grupu niz godina vodila je Zdenka Krupski, a prvi nastup bio je 1974. godine. Dvije godine kasnije sudjeluje na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, dok je tijekom povijesti nastupala na mnogobrojnim nastupima. Sportski Nogometni klub Croatia osnovan je još 1975. godine. 1968. godine otvoren je muzej u rodnoj kući pjesnika Preradovića, a naredne godine počinju se održavati susreti mladih literata osnovnih i srednjih škola koje nose ime Petra Preradovića.

Prva grabrovnička prezimena koja su zabilježena u matičnim knjigama sredinom 18. stoljeća bila su: Benger, Ciglenec, Cupan, Grbačić, Kiseljak, Kovačević, Kovačić, Kralj, Martinčević, Milaković, Mrak i Tržić. U govoru grabrovničkog stanovništva prevladava kajkavski ekavski, ali kao i u Maloj i Velikoj Črešnjevici, sa znatnim primjesama štokavske ijekavštine. Godine 1771. mjesto ima 25 kuća, a 1783. 38. Tih godina je broj stanovnika uglavnom ujednačen pa je 1771. u Grabrovnici obitavalo 256 stanovnika, 1789. 213, a 1808. svega 212. Devet godina kasnije broj se ipak povećao na 303, a 1826. na 330. 1839. godine ovdje živi 353 žitelja, a 1851. 320. Imamo i podatke da je 1787. ovdje bila samo 21 kuća, ali se taj broj povećao narednih desetljeća tako da je 1827. bilo već 65 kuća. 1857. Grabrovnica ima samo 34 kuće.

Grabrovnica (broj stanovnika): 1857. 354, 1869. 445, 1880. 405, 1890. 610, 1900. 699, 1910. 764, 1921. 736, 1931. 748, 1948. 800, 1953. 789, 1961. 723, 1971. 605, 1981. 544, 1991. 487, 2001. 467, 2011. 405. Matične knjige se vode od 1819. (župa Kozarevac). Matice krštenih za period 1819. – 1857. nalaze se u Hrvatskom državnom arhivu. Za periode 1858. – 1877. i 1878. – 1897. u Državnom arhivu Bjelovar. Za periode 1898. – 1918., 1919. – 1924., 1924. – 1934. i 1935. – 1948. u MU Kloštar Podravski. Matice umrlih za period 1819. – 1857. i 1858. – 1877. u HDA, za period 1878. – 1905. u DAB, a za period 1906. – 1946. u MU Kloštar Podravski. Matice vjenčanih za period 1820. – 1831., 1832. – 1857. i 1858. – 1877. nalaze se u HDA, za period 1878. – 1904. u DAB, a za periode 1905. – 1924. i 1924. – 1948. u MU Kloštar Podravski.

U mjestu je najznačajniji objekt spomenuta rodna kuća Petra Preradovića sagrađena 1775. Preko puta nje nalazi se stara školska zgrada iz 1901. (renovirana krajiška zgrada), dok se kapela svetog Florijana nalazi pored društvenog doma i vatrogasnog spremišta.

Godine 1782. Grabrovnica (”Grabovnicza”) je opisana ovako: “Udaljeno je sat i tričetvrt od Prugovca, tričetvrt sata od Kozarevca, nepunih pola sata od Male Črešnjevice, punih pola sata od Otrovanca, punih četvrt sata od Dinjevca. Ovo se selo nalazi na povišenu položaju i leži podijeljeno u 12. i 17. sekciji. Ni s koje strane nije nadvišeno. Na sredini sela ostaje veliki prostor koji u ljetno doba sasvim presuši, no ipak tu se u proljeće od vode jezera koja se slijevaju s uzvisina stvaraju jezerca dubine čovjeka. Ta jezerca služe za napajanje stoke jer se u dalekoj okolici, kada potoci presuše, ne može naći druge vode, osim nekoliko zdenaca. Potok Velika črešnjevica, koji otječe dalje od ovog sela, spomenut je kod sela Male Črešnjevice. Putovi koji iz ovog mjesta idu u spomenuta sela imaju pjeskovito tlo, no ograničeni su živicama i šipražjem. Put prema Dinjevcu širok je, no dug samo četvrt sata. U svako se doba posvuda može voziti teškim vozilima.Časničko konačište od kamena je, dominira nad ravnicom prema selu Pitomači i vrlo je pogodno da se tu izgradi položaj. Općenito, isto se tako mogu iskoristiti sve uzvisine oko sela.”

Izvor: “Pitomača kroz prošlost” – Branko M. Begović Bego

Back to top