Što je Europska unija?

Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.

Današnja Europska unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ).

EEZ i Euratom osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je oduvijek bila politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom, nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosuđa.

Europske su zajednice prerasle u Europsku uniju 1993. godine kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta. Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri tzv. Stupa, koji se razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama.

Prvi stup čine dotadašnje Europske zajednice, koje zadržavaju pravnu osobnost i koje imaju nadnacionalni karakter kako u pitanjima odlučivanja o zajedničkim politikama, tako i u pitanjima odnosa prava nastalog na europskoj razini s internim pravnim porecima članica. Drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U sklopu trećega stupa, surađuju državne policije i pravosudni organi. Dva nova stupa nisu nadnacionalna, odnosno način suradnje među državama u novim nadležnostima Unije sličan je klasičnoj suradnji na razini međunarodnih odnosa - odlučuje se jednoglasno, a provedba usvojenih odluka ovisi o članicama.

Trojaka se struktura EU zadržala izmjenama Ugovora iz Maastrichta, Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. sve do 2009. Novu etapu u razvoju europske integracije obilježio je Lisabonski ugovor. Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine a Europskoj uniji donosi moderne institucije i optimizirane metode rada, a kojima će se EU učinkovitije moći baviti izazovima u današnjem svijetu. Europljani od EU očekuje da se pozabavi pitanjima kao što su globalizacija, klimatske i demografske promjene, sigurnost i energija. Lisabonski sporazum će ojačati demokraciju u EU, kao i mogućnost promicanja interesa njezinih građana na svakodnevnoj osnovi.


Proračun EU

Proračun EU-a financira se, među ostalim, dijelom bruto nacionalnog dohotka svih država članica. Prihod EU-a ne čine samo doprinosi država članica nego i uvozne carine na proizvode iz zemalja izvan EU-a te postotak poreza na dodanu vrijednost koji se ubire u svakoj zemlji.

Koristi se u različite svrhe, od podizanja životnog standarda u siromašnijim regijama do brige za sigurnost hrane te i brojne aktivnosti, od ruralnog razvoja i zaštite okoliša do zaštite vanjskih granica i promicanja ljudskih prava. Komisija, Vijeće i Parlament zajednički odlučuju o iznosu i raspodjeli proračuna. Međutim za stvarno trošenje nadležne su Komisija i države članice.

Raspoloživa proračunska sredstva 2014. - 2020.


Valuta

Euro je zajednička valuta većine država članica EU-a.

Prikaz zemalja članica EU koje koriste euro možete pogledati ovdje.

Euro, kojim se svakodnevno koristi 332 milijuna Europljana, najopipljiviji je dokaz suradnje među državama članicama. Njegove su prednosti očite svakom tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge države članice.


Države članice Europske unije

Europska unija bila je u prošlosti mnogo manja nego danas. Kad su 1951. europske zemlje počele surađivati u gospodarstvenom smislu, sudjelovale su samo Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka.

S vremenom se sve više zemalja odlučilo pridružiti. Unija je dosegnula trenutačni broj od 28 država članica pristupanjem Hrvatske 1. srpnja 2013.

Prikaz zemalja članica EU možete pogledati ovdje.

Prikaz zemalja na putu prema članstvu EU možete pogledati ovdje.


Simboli EU-a

  • Europska zastava - Krug od 12 zvijezda simbolizira ideale jedinstva, solidarnosti i sklada među narodima Europe.


  • Europska himna - Melodija koja simbolizira EU potječe iz Devete simfonije koju je 1823. skladao Ludwig Van Beethoven.


  • Dan Europe - Ideje na kojima je osnovana Europska unija prvi je put predstavio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. Stoga 9. svibnja slavimo kao ključan datum za EU.

  • Moto EU-a - „Ujedinjena u raznolikosti” moto je Europske unije. Taj moto označava ujedinjenje Europljana u EU – zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću svojih kultura, tradicija i jezika.


Institucije EU-a i ostala tijela

  • Europsko vijeće određuje opći smjer političkoga djelovanja EU-a, ali nema ovlasti za donošenje propisa. Na čelu mu je predsjednik – trenutno je to Donald Tusk (njegov mandat započeo je 1. prosinca 2014. i traje do 31. svibnja 2017. godine), a sastoji se od nacionalnih šefova država ili vlada te predsjednika Komisije. Najmanje jedanput svakih šest mjeseci okuplja se na sastancima koji traju nekoliko dana.
     

U donošenju zakonodavstva EU-a sudjeluju tri glavne institucije:
  •  Europski parlament - Zastupnici u Europskom parlamentu, koje svakih pet godina izravno biraju birači u EU-u, zastupaju narod. Parlament je, uz Vijeće Europske unije („Vijeće“), jedna od glavnih zakonodavnih institucija EU-a. Europski parlament ima tri glavne uloge: 1.) rasprava o europskim propisima i njihovo donošenje, u suradnji s Vijećem, 2.) praćenje aktivnosti ostalih institucija EU-a, osobito Komisije, da bi se zajamčilo njihovo djelovanje u skladu s demokratskim načelima i 3.) rasprava o proračunu EU-a i njegovo donošenje, u suradnji s Vijećem.

  • Vijeće Europske unije - predstavlja vlade i pojedinačne države članice. Predsjedanje Vijećem rotira se među državama članicama svakih 6 mjeseci. Glavni zadaci: donosi zakonodavstvo EU-a; usklađuje šire gospodarske politike država članica; potpisuje sporazume između EU-a i drugih zemalja; odobrava godišnji proračun EU-a; razvija vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a; usklađuje suradnju između sudova i policija država članica.

    Sve su rasprave i glasovanja javni. Za donošenje odluka uglavnom je potrebna dvostruka većina:

      • 55 % zemalja (s trenutačnih 28 članova to znači 15 zemalja),
      • koje predstavljaju najmanje 65 % ukupnog stanovništva EU-a.

    Za sprečavanje donošenja odluke potrebne su najmanje četiri zemlje (koje predstavljaju najmanje 35 % ukupnog stanovništva EU-a). Iznimka su osjetljive teme poput vanjske politike i oporezivanja za koje je potrebna jednoglasna odluka (suglasnost svih zemalja). Obična većina potrebna je za postupovna i upravna pitanja.

  • Europska komisija - zastupa i podupire interese EU-a kao cjeline. Sastavlja prijedloge za nove europske propise. Upravlja svakodnevnom provedbom politika EU-a i trošenjem sredstava EU-a. Sastav 28 povjerenika, po jedan iz svake zemlje EU-a, čini političko vodstvo Komisije. Mandat povjerenika traje pet godina. Predsjednik svakomu povjereniku dodjeljuje nadležnost za određena područja politike. Predsjednik Europske komisije trenutno je José Manuel Barroso, čiji je drugi mandat počeo teći u veljači 2010. Predsjednika kandidira Europsko vijeće. Vijeće izabire i ostale povjerenike u dogovoru s kandidiranim predsjednikom. Izbor svih povjerenika, uključujući predsjednika, mora odobriti Europski parlament. Kada preuzmu dužnost, povjerenici i predsjednik i dalje odgovaraju Parlamentu, koji jedini može smijeniti Komisiju. Za obavljanje svakodnevnih poslova Komisije brine se njezino osoblje – administratori, pravnici, ekonomisti, pismeni i usmeni prevoditelji, tajničko osoblje itd. – organizirano u službe koje se nazivaju glavne uprave (GU). 

U okviru međusobne suradnje te tri institucije „redovnim zakonodavnim postupkom“ (stari naziv „suodlučivanje“) stvaraju politike i propise koji vrijede u čitavome EU-u. U načelu, Komisija predlaže nove propise, a Parlament i Vijeće ih donose. Nakon toga Komisija i države članice provode propise, a Komisija pazi na njihovu odgovarajuću primjenu i provedbu.


Postoje još dvije institucije s ključnim ulogama:

 Ovlasti i nadležnosti svih tih institucija uređene su osnivačkim ugovorima, koji su temelj svih djelovanja EU-a. U njima su utvrđena i pravila i postupci koje moraju slijediti institucije EU-a. Ugovore sklapaju predsjednici i/ili premijeri svih država članica EU-a, a ratificiraju ih nacionalni parlamenti.


EU fondovi

EU osigurava financijsku potporu i bespovratna sredstva za veliki broj projekata i programa u područjima kao što su školstvo, zdravstvo, zaštita potrošača, očuvanje okoliša, pružanje humanitarne pomoći.

Korištenje financijske potpore podliježe strogim pravilima kako bi se osigurao neposredan nadzor nad načinom korištenja sredstava s ciljem njihovog trošenja na transparentan i odgovoran način.

EU financiranje je složeno budući da postoje brojne različite vrste programa kojima upravljaju različita tijela. Članice države raspolažu s više od 76% proračuna EU-a. Tu spadaju i strukturni fondovi čijim sredstvima se financiraju regionalne politike, socijalni i obrazovni programi, kao i poljoprivreda (uključujući podršku za poljoprivrednike).

Dva osnovna načina financiranja:

  • Bespovratna sredstva za određene projekte, uz prethodno objavljivanje javnog natječaja poznatog kao „Poziv za podnošenje projektnih prijedloga”. Jedan dio financijske potpore pruža EU, a ostatak je osiguran iz drugih izvora.

  • Javni ugovori za plaćanje usluga, dobara ili obavljenog rada kako bi se osigurao rad institucija EU-a i provedba programa. Ugovorima koji se dodjeljuju putem natječaja (javna nabava) obuhvaćen je niz različitih područja: obrazovanje, tehnička pomoć i obuka; savjetovanje, organizacija konferencije, nabava informatičke opreme, itd.


Pet glavnih fondova rade zajedno na podržavanju gospodarskog razvoja diljem država EU, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.:




Hrvatska i EU

1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je postala 28. punopravnom državom članicom Europske unije nakon što je svoju kandidaturu za članstvo predala 2003. godine te 2005. godine započela pregovore o pristupanju.

Sadašnji je cilj nastavak daljnje integracije – očekuje se da će Hrvatska pristupiti schengenskom prostoru do 2015. godine i zamijeniti kunu eurom čim za to budu ispunjeni svi gospodarski kriteriji – u području inflacije, javnih financija, stabilnost deviznog tečaja i kamatnih stopa.

Kao i druge države EU-a, Hrvatska mora usvojiti zakone koje su doneseni na razini Europske unije poput zakona o sigurnosti hrane, priznavanja stručne spreme stečene u drugim zemljama ili maksimalne cijene koji korisnici mobilnih uređaja plaćaju za pozive iz inozemstva. Svaka od zemalja usvaja navedene zakone prema normalnom postupku prihvaćenom u predmetnoj zemlji.


Središnje koordinacijsko tijelo nadležno za upravljanje Kohezijskim i strukturnim fondovima u Hrvatskoj je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Za provedbu Zajedničke poljoprivredne politike te Zajedničke ribarske politike Europske unije namijenjeni su Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za ribarstvo. Provedba ovih fondova je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.



Programi Unije

Uz navedene programe, Hrvatskoj su i dalje na raspolaganju i Programi Unije, koji promiču suradnju između država članica u različitim područjima povezanim sa zajedničkim politikama EU.

Kao privremene instrumente namijenjene novim zemljama članicama u prvim godinama članstva, Hrvatska će također koristiti:

  • Schengenski instrument - privremeni instrument namijenjen financiranju mjera na novim vanjskim granicama EU za provedbu schengenske pravne stečevine i nadzora vanjskih granica. Za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 2014. Hrvatskoj se na raspolaganje stavlja 40 milijuna eura u 2013. i 80 milijuna eura u 2014. godini u obliku paušalnih isplata.

  • Prijelazni instrument (Transition Facility) - privremena financijska pomoć namijenjena razvoju i jačanju administrativnih i pravosudnih sposobnosti za provedbu i primjenu zakonodavstva Europske unije. Do kraja 2013. godine kroz navedeni instrument na raspolaganju je 29 milijuna eura.


Izvor:
www.europa.eu
www.strukturnifondovi.hr